SALSA.
SALSA.
Salsa je jedan od pravih svesvjetskih plesova, a to znači da proširen doslovno po cijeloj zemaljskoj kugli i da ga možeš plesati baš svugdje, u bilo kojem većem gradu (osim Sjeverne Koreje, ali ne bi bilo ništa čudno ni da ga ima i tamo). Zašto je tako? Zato što je istodobno jednostavna (u početku), a opet toliko složena i bogata da je doslovno možeš učiti cijeli život. Zabavna je, vesela i energična i kao ples i kao glazba. Ima poseban latinookus u svojim osnovama (jer je nastala u latinoameričkoj zajednici), a nadgradnja je svesvjetska, što znači da u njenoj izgradnji i širenju sudjeluje cijeli planet, što joj daje još posebniji okus i planetarni štih.
Salsa je jedan od najzabavnijih, najveselijih i najbogatijih plesova na svijetu. Svatko je može naučiti i proplesati već nakon petnaest minuta (pogotovo u najfantastičnijoj školi salse na svijetu – Salsa de Fuego). Salsa se pleše doslovno u svakom većem gradu našeg planeta, pa plesanjem salse postaješ i dio nevjerojatne globalne obitelji, prepune pozitive, smijeha, plesa i zabave! Kada je jednom proplešeš i uđeš u taj svijet, salsa će ti postati poztivna ovisnost bez koje više nećeš moći zamisliti život…
Na donjem videu, djelić je atmosfere s jednog od naših partyja, tj. koncerata Cubisma.
IME
Salsa (i kao glazba i kao ples) je dobila ime u Vencueli sredinom 1960-ih, a to ime se u drugoj polovici istih godina učvrstilo u latinoameričkoj dijaspori u SAD-u. U početku je salsa, i u Venecueli i u SAD-u, bilo zbirno ime za više različitih plesova, odnosno žanrova glazbe poput sona, bolera, pachange, chachacha, mamba, cumbije i sl. Kasnije, tijekom 1970-ih, pojam se suzio i označio je novi, poseban zvuk i ples koji se u navedenim destljećima polako oblikovao i razvio, najviše evolucijom sona, uz primjese mamba i ostale glazbe i plesova. U svijetu dezinformacija na internetu, važano je zapamtiti ovaj odlomak o imenu, jer nerazlikovanje povijesnih epoha i različito značenje pojma “salsa” i dan-danas izaziva mnoge nesporazume i nejasnoće, čak i kod cijenjenih i zaslužnih plesača, učitelja i glazbenika salse.
Salsa je ime dobila po – umaku (u latinozajednici obično ljutkast), a dobila ga je zbog posebnog, bogatog, začinjenog, ljutkastog (spicy) okusa. Okus (španj. sabor = /savor/) je čest pojam u hispanoameričkom španjolskom kojim se opisuju stvari i koje nemaju veze s jelom i pićem, pa se tako često opisuju i dobar ples i glazba, ples i glazba koji imaju Okus.
Internetom kruži i priča koja kaže da je salsa dobila ime jer je mješavina više različitih plesova, što je krivo i klasičan je primjer pučke etimologije. “Salsa” je prvi počeo koristiti radijski voditelj iz Caracasa – Phidias Danilo Escalona koji je tim (zbirnim) imenom pokrivao već navedeni dijapozon glazbenih žanrova. Njenu upotrebu u SAD-u (i posljedično u cijelom svijetu) zacementirao je dizajner, producent i promotor Ismael (Izzy) Sanabria koji ju je u sklopu izdavačke kuće Fania Records nastavio koristiti, ali koji joj je suzio značenje na novoformirani zvuk i ples kojeg danas zovemo salsa.
Za kraj, kada pričamo o salsi u Hrvatskoj, često dobijemo pitanje: ako je “salsa” = “umak”, zašto se u hrvatskom standardnom jeziku kaže “šalša”? Na dnu stranice pročitaj mali znanstveni rad/prikaz o “šalši” i “salsi”. Ako ti se ne da – kratak odgovor je da je “salsa” ispravno, a da “šalša” označava isključivo specifičan dalmatinski umak (koji nije svjetski poznata salsa, ali mu je sličan). Iliti još kraće: Uvijek koristi “salsa” i za glazbu i za ples i za umake, i nikada nećeš pogriješiti!
POVIJESNI PRIKAZ (STILOVI)
U prošlom odlomku, spomenuto je da je “salsa” prvo bio zbirni pojam koji je označavao više različitih glazbenih žanrova i plesova (uglavnom kubanskih), poput sona, bolera, chachacha, mamba, pachange, cumbije… Salsa je bio svojevrsan pokret nastao u Venecueli i drugim latinoameričkim zemljama, koji začet 1960-ih, a u drugoj polovici istog desetljeća eksplodirao je u SAD-u.
No, kroz 1960-e i 1970-e, unutar toga pokreta, polako se počeo uobličavati poseban zvuk, poseban stil glazbe, prije svega evolucijom kubanskog sona (njegovom portorikanizacijom nakon kubanske revolucije, tj. preuzimanjem i razvojem od strane uglavnom portorikanskih glazbenika nakon imperijalističke izolacije Kube od strane SAD-a) i dodavanjem elementata iz drugih glazbenih žanrova i plesova, najviše iz mamba koji je sam za sebe počeo izumirati i kao glazba i kao ples. Taj novi, specifičan glazbeni žanr i ples kasnije (već u 1970-ima, a pogotovo u 1980-ima i 1990-ima) sam će preuzeti naziv “salsa”, kao najdominantniji i najmoderniji oblik cijelog pokreta.
Ponavljamo, svi nesporazumi u terminologiji salse svode se na nerazlikovanje ova dva pojma, odnosno povijesnog konteksta, bilo da je iz neznanja, bilo da je iz tvrdoglavosti (npr. od nekih starijih glazbenika koji ne mogu prihvatiti činjenicu da se stvari mijenjaju, i da imena/pojmovi mogu pomicati značenje, da se mogu i širiti i sužavati u značenju/sadržaju).
Nakon tog suženja pojma i preuzimanja značenja, ovaj novi žanr glazbe i plesa (na kojeg se danas u svijetu, kao i u nastavku ovog teksta, referiramo kao “salsa”), koji je nastao u SAD-u, iz SAD-a se proširio po ostatku Latinoamerike, a zatim i po ostatku svijeta. Važnu ulogu pri nastanku novog zvuka i plesa ima već spomenuta diskografska kuća Fania Records, oko koje su se počele formirati prve glazbene zvijezde toga novog, vibrantnog žanra.
Salsa je iznimno bogata, i kao glazba i kao ples. Njeno bogatstvo proizlazi iz njene kubanske tradicije (čiji su se glazba i plesovi razvili miješanjem tradicije iz Afrike, tradicije Europe, tradicije Izvornih Amerikanaca i tradicije Afroamerikanaca) kubanskog sona, mamba i sl., i panlatinoameričke tradicije pri širenju iz SAD-a 1970-ih i susretom s različitim latinoameričkim (sub)kulturama koje su joj dale završni okus. Uza sve te utjecaje i posljedično bogatstvo, ta “nova” salsa počela je dobivati i brojne varijacije, stilove, polustilove, podstilove, bilo u glazbi, bilo u plesu. Tako su se od prvih početaka salse, pa do današnjih dana, isprofilirala tri plesna stila salse:
– linijski;
– kubanski;
– kolumbijski.
Linijski stil pak ima tri podstila: portorikanski (PR), njujorški (NY) i losanđeleski (LA).
U Fuegu od samih početaka plešemo i linijsku i kubansku salsu. Kolumbijsku salsu nitko ne pleše u Hrvatskoj, a rijetko je tko pleše i u cijeloj Europi. U Hrvatskoj, od linijskih podstilova mala skupina plesača pleše isključivo njujorški, dok velika većina pleše jako lijepu mješavinu sva tri podstila. U Fuegu učimo i tu lijepu mješavinu, a na naprednijim razinama i zasebne stilove, tako da naši učenici doslovno mogu plesati baš sve oblike salse (osim kolumbijske), što omogućujemo jedini u Hrvatskoj, a i jednih od rijetkih u Europi i svijetu.
STILOVI: LINIJSKA SALSA
Prva salsa, salsa suženog pojma ili “nova” ili suvremena salsa 1970-ih, bila je ono što danas zovemo linijska salsa; točnije portorikanski podstil linijske salse. Taj stil povijesno ima i još jedno ime, a to je cross-body salsa, po jednom od najdominantnijih poteza u tom plesnom stilu (koji je pak nepromijenjen ostatak iz kubanskog sona).
Drugi podstil linijske salse, kojeg zovemo njujorška salsa, nastao je tijekom 1980-ih, a začeo ga je plesač Eddie Torres. Taj podstil poznat je i pod nazivima “salsa on 2” ili “mambo” i sl. Ovdje napominjemo da to nije originalni mambo, koji se drugačije plesao (možeš ga vidijeti u filmu The Mambo Kings), i koji je kao takav umro, već se radi o salsi samo puno više primjesa originalnog mamba, više nego u ostala dva podstila linijske salse, pa otud nenamjerna ili namjerna zabuna.
Najmlađi plesni podstil linijske salse jest losanđeleski stil, razvijen najviše u 1990-ima, od mnogih poznatih plesača i učitelja u plesnoj zajednici na području Los Angelesa, među kojima su najzapaženiji braća Vazquez – Francisco, Luis i Johnny. Najmlađi Johnny još uvijek poučava salsu, a i pjevač je s uspješnim i zaraznim pjesmama salse.
Ono što plesno zovemo linijska salsa, na glazbenom planu danas zovemo portorikanska salsa (kada ju razlikujemo od kubanske, tj. timbe). Sama portorikanska opet je iznimno bogata i tu se, manje ili više, razlikuju različiti podžanrovi različitih kategorija, od kojih neki u zajednici salse izazivaju prijepore. Mi ćemo navesti neke neosporne kategorije koje ne izazivaju prijepore, poput “salsa romantica”, “salsa dura”, Marc Anthony i sl., a ti ih potraži na internetu i uživaj u fantastičnoj glazbi.
STILOVI: KUBANSKA SALSA
Spomenuli smo kubansku revoluciju u pedesetim godinama dvadesetog stoljeća, koja je posljedično značila (djelomičnu) izolaciju Kube. To je prouzrokovalo i skoro pa potpuno neovisan razvoj na području glazbe i plesa.
Ponavljamo, većina plesova koje se ubrajalo u prvotni, zbirni pojam salse, bili su upravo iz Kube, pa tako i ključni son, i mambo, i upravo se u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih evolucijom iz sona i s primjesama mamba (više) i drugih plesova (manje) u SAD-u razvila današnja (uža) salsa.
Son (son cubano) do revolucije bio je najplodniji i najpopularniji kubanski glazbeni i plesni žanr. I, iako mu je popularnost u samoj Kubi nakon revolucije opala (jer ga se povezivalo s razdobljem posredne SAD-ovske imperijalističke vlasti u razdoblju kada je Kuba bila Las Vegas prije Las Vegasa), on se u Kubi i dalje nastavio izvoditi i plesati, pa tako i razvijati, samo neovisno i na drugačiji način – sporije i uz druge primjese (npr. chachacha umjesto mamba), i tako se tijekom 1980-ih i 1990-ih razvio poseban ples koji je nazvan casino, a glazba timba (napomena: timba je isključivo naziv za glazbu; krivo je ples zvati istim imenom, što često možemo čuti danas). Kako su tehnologija (video i televizija) i svakojako zaobilaženje SAD-ovske blokade Kube, završetak Hladnog rata, turizam i opće zatopljenje odnosa između Kube i SAD-a, pogotovo u 1990-ima, omogućili fluktuaciju informacija, znanja, glazbe, plesa, kulture – u oba smjera – casino je također imenovan salsom, točnije kubanskom salsom.
Casino se razvio kolektivno – u društvu, na plesnim podijima, u plesnim grupama i školama – ali na glazbenom planu, kubansku salsu (timbu) direktno iz sona razvio je najznačajniji sastav kubanske salse svih vremena – Los Van Van, koji je preko 40 godina neprekinuto djelovao pod vodstvom osnivača, skladatelja i voditelja Juana Formella, a svoje djelovanje nastavlja i dalje (ukupno preko 50 godina) pod vodstvom njegovog sina. Iako je na plesnom planu bilo manje vanjskih primjesa, na glazbenom planu bilo ih je više, i to često nelatinoglazbenih, što je posebno vidljivo u suvremenoj timbi.
U nižem videu možeš vidjeti Juana Formella odjevenog u žutu košulju, možeš i dobro čuti puno primjesa na glazbenom planu, koje ponekad uzrokuju da plesanje na takav amalgam različitih zvukova i ritmova predstavlja izazov, a možeš vidjeti i kako se kubanska salsa otprilike pleše (iako u spotu ima puno koreografiziranih dijelova).
STILOVI: KOLUMBIJSKA SALSA
U razdoblju kada se novoformirani glazbeni žanr suženog pojma salsa iz New Yorka počeo širiti (natrag) u latinoameriku, stvorena je iznimno jaka struja/varijacija u Venecueli, a posebno u Kolumbiji, gdje je salsa također eksplodirala i gdje je salsa postala dio nacionalnog identiteta, a grad Cali jedno vrijeme bio nazivan i prijestolnicom salse. Uz tu energičnu i brzu varijaciju salse kao glazbe, razvio se i specifičan plesni stil salse – kolumbijska salsa ili salsa caleña. Taj plesni stil nije toliko raširen i uglavnom se pleše u Kolumbiji i u okolici, najviše zbog prebrzog rada nogu i premalo figura. Glazba pak – iako je varijacija – iznimno je važan dio onog što nazivamo (portorikanskom) salsom i iznimno velik broj najznačajnijih glazbenika i bendova dolazi upravo iz Kolumbije (i Venecuele).
STANJE DANAS
U cijelom iznimno plodnom, živom i energičnom bućkurišu formativnih desetljeća salse, u 1990-ima i početkom 2000-ih u salsi se konačno iskristaliziralo tri različita stila: Linijski stil (originalna salsa), kubanski stil (casino) i kolumbijski stil (salsa caleña).
Linijski stil se u istom razdoblju također razvijao na različite načine, da bi se na kraju isprofilirala tri podstila: portorikanski (PR, originalni), njujorški (NY) i losanđeleski (LA). Portorikanski stil se samostalno više baš i ne pleše, njujorški se pleše po cijelom svijetu i poput sekte je unutar globalne zajednice salse, losanđeleski se isto pleše po cijelom svijetu, ali i on rijetko samostalno. PR i LA se obično plešu u mješavini oba ili u mješavini s NY-om. U Hrvatskoj skoro svi plešemo lijepom mješavinom sva tri linijska podstila (iako neki to pogrešno zovu LA). Gdjegdje u Hrvatskoj pleše se i samostalni NY-podstil.
Iako je linijska salsa zastupljenija, kubanski stil se itekako pleše po cijeloj Hrvatskoj. U Zagrebu, Salsa de Fuego jedna je od nekoliko škola koje čuvaju i prenose kubansku salsu (jednako kao i dominantnu linjsku salsu).
Kolumbijske salse nema ni na radaru, eventualno osvane pokoja radionica svakih nekoliko godina.
Od zemalja u susjedstvu, u Italiji je linijska salsa mrvicu jača, ali kubanska je itekako blizu; u Sloveniji je linijska salsa puno jača (više negu i u Hrvatskoj); u Mađarskoj je kubanska salsa mnogo jača od linijske; u Srbiji je kubanska dominantnija više nego i u Mađarskoj; za BiH nemamo podataka; u Crnoj Gori kubanska je također dominantna. Kad smo već spomenuli i Italiju, ona je 2010-ih (sve do korone) bila svjetska prijestolnica salse, pogotovo Milano.
Na globalnoj razini, linijska salsa je daleko više zastupljenija; kubanska je gotovo jednako raširena, samo broji manje plesača.
Iako je nakon korone, salsa doživjela određeni pad popularnosti, a njeno je mjesto kraljice podija zauzela je bachata, salsa je i dalje živa, vesela, energična, plodna i uvijek mlada, i idalje je fantastičan, pozitivan svesvjetski fenomen u kojem uživaju deseci (pa i stotine) milijuna stanovnika našega planeta, svih rasa, nacija i narodnosti. A mi u Fuegu te čekamo da s nama započneš svoju zabavnu avanturu!
OPŠIRNO O UMAKU: “ŠALŠA” ILI “SALSA”
Zašto se u nas kaže i “salsa” i “šalša”, i što je ispravno? Dva su razloga zbog kojih imamo obje varijante: jedan je povijesni, a drugi je neukost i/ili nemar hrvatskih sveučilišnih, akademskih i agencijskih lingvista/kroatista i gastronoma.
Naime, “salsa” ima isti praindoeuropski korijen kao i hrvatska riječ “sol” (španjolski “sal“), kao i engleski “sauce” (jugoslavenski “sos”), koja je u vulgarnom latinskom u obliku “salsa“, pa posljedično i u španjolskom, označavala bilo kakav zasoljeni/začinjeni umak kojim se poboljšavao okus hrane. Sa španjolskom kolonizacijom Novoga Svijeta, značenje se dodatno proširilo na umake nastale miješanjem tamošnjeg povrća i začina (rajčice, chillija i sl.) kroz stoljeća miješanja kultura, pa pojam na kraju dobiva svoje završno i globalno najpopularnije značenje, a to je specifičan latinoamerički začinjen umak na bazi rajčice. U 2000-ima, taj je umak, kao i ples i glazba, došao u Hrvatsku.
“Šalša” pak dolazi iz venecijanskog dijalekta i njihovog izgovora “salsa” (istog onog koji potječe iz vulgarnog latinskog) = /śalśa/, koji je u čakavski prenesen kao “šalša”, a označavao je bilo kakav začinjen gusti umak koji se posluživao uz meso i ribu. Tek od 19. st. u dalmatinsku gastronomiju uvodi se rajčica i onda ovaj umak dobiva svoje konačno znače u sintagmi “salša/šalša od pomidora”. U 2000-ima, pojavom latinomeričkog umaka, glazbe i plesa u našoj zemlji, hrvatski gastronomi i lingvisti su – iz svog neznanja – poistovjetili relativno različite dijalektalne pojmove iz hrvatskog jezika pruzetog iz talijanskog dijalekta i pojam iz španjolskog jezika (specifičan umak, ples i glazba). Naravno, i neznanje je validan i sasvim uobičajen lingvistički uzrok/razlog (npr. “tramvaj” od “tram-way”), ali s obzirom na postojeće hrvatske, europske i svjetske uzuse – pogrešan.
Naime, obje varijante potječu iz vulgarnog latinskog, a jedan je oblik u Hrvatsku došao kasnije u nepromijenjenom jezičnom obliku (“salsa”), a drugi je došao prije u promijenjenom (“šalša”). U stvarnosti označavaju umake na bazi rajčice, i iako su drugačiji, podosta su slični. (Najbolji je jako sličan primjer s nasilnim guranjem dijalektalizma (iz kajkakvskog) “šport”. Ima li itko normalan da danas kaže “šport”? Identična je stvar za “šalša”. Ples je “salsa”. Glazba je “salsa”. I specifičan planetarno raširen latinoamerički umak je “salsa”. Osim ako se ne misli na specifičan umak iz Dalmacije – isključivo taj jedan umak. Kao što će “šport” reći isključivo netko tko govori nekim (ne svim) od govora kajkavskog narječja. Na kraju, s obzirom da se u hrvatskom standardnom jeziku odavno iz riječi latinskoga porijekla teže izbaciti fonetske promjene jezika posrednika (“aktuelno” -> “aktualno”), logičnije je da se koristi “salsa” umjesto “šalša”. I da se za kraj-kraj šaljivo nadovežemo na sam korijen riječi: nije ni “šol”, nego “sol”.
Salsa je jedan od pravih svesvjetskih plesova, a to znači da proširen doslovno po cijeloj zemaljskoj kugli i da ga možeš plesati baš svugdje, u bilo kojem većem gradu (osim Sjeverne Koreje, ali ne bi bilo ništa čudno ni da ga ima i tamo). Zašto je tako? Zato što je istodobno jednostavna (u početku), a opet toliko složena i bogata da je doslovno možeš učiti cijeli život. Zabavna je, vesela i energična i kao ples i kao glazba. Ima poseban latinookus u svojim osnovama (jer je nastala u latinoameričkoj zajednici), a nadgradnja je svesvjetska, što znači da u njenoj izgradnji i širenju sudjeluje cijeli planet, što joj daje još posebniji okus i planetarni štih.
Salsa je jedan od najzabavnijih, najveselijih i najbogatijih plesova na svijetu. Svatko je može naučiti i proplesati već nakon petnaest minuta (pogotovo u najfantastičnijoj školi salse na svijetu – Salsa de Fuego). Salsa se pleše doslovno u svakom većem gradu našeg planeta, pa plesanjem salse postaješ i dio nevjerojatne globalne obitelji, prepune pozitive, smijeha, plesa i zabave! Kada je jednom proplešeš i uđeš u taj svijet, salsa će ti postati poztivna ovisnost bez koje više nećeš moći zamisliti život. Na gornjem videu djelić je atmosfere s jednog od naših partyja, tj. koncerata, s Cubismom.
IME
Salsa (i kao glazba i kao ples) je dobila ime u Vencueli sredinom 1960-ih, a to ime se u drugoj polovici istih godina učvrstilo u latinoameričkoj dijaspori u SAD-u. U početku je salsa, i u Venecueli i u SAD-u, bilo zbirno ime za više različitih plesova, odnosno žanrova glazbe poput sona, bolera, pachange, chachacha, mamba, cumbije i sl. Kasnije, tijekom 1970-ih, pojam se suzio i označio je novi, poseban zvuk i ples koji se u navedenim destljećima polako oblikovao i razvio, najviše evolucijom sona, uz primjese mamba i ostale glazbe i plesova. U svijetu dezinformacija na internetu, važano je zapamtiti ovaj odlomak o imenu, jer nerazlikovanje povijesnih epoha i različito značenje pojma “salsa” i dan-danas izaziva mnoge nesporazume i nejasnoće, čak i kod cijenjenih i zaslužnih plesača, učitelja i glazbenika salse.
Salsa je ime dobila po – umaku (u latinozajednici obično ljutkast), a dobila ga je zbog posebnog, bogatog, začinjenog, ljutkastog (spicy) okusa. Okus (španj. sabor = /savor/) je čest pojam u hispanoameričkom španjolskom kojim se opisuju stvari i koje nemaju veze s jelom i pićem, pa se tako često opisuju i dobar ples i glazba, ples i glazba koji imaju Okus.
Internetom kruži i priča koja kaže da je salsa dobila ime jer je mješavina više različitih plesova, što je krivo i klasičan je primjer pučke etimologije. “Salsa” je prvi počeo koristiti radijski voditelj iz Caracasa – Phidias Danilo Escalona koji je tim (zbirnim) imenom pokrivao već navedeni dijapozon glazbenih žanrova. Njenu upotrebu u SAD-u (i posljedično u cijelom svijetu) zacementirao je dizajner, producent i promotor Ismael (Izzy) Sanabria koji ju je u sklopu izdavačke kuće Fania Records nastavio koristiti, ali koji joj je suzio značenje na novoformirani zvuk i ples kojeg danas zovemo salsa.
Za kraj, kada pričamo o salsi u Hrvatskoj, često dobijemo pitanje: ako je “salsa” = “umak”, zašto se u hrvatskom standardnom jeziku kaže “šalša”? Na dnu stranice pročitaj mali znanstveni rad/prikaz o “šalši” i “salsi”. Ako ti se ne da – kratak odgovor je da je “salsa” ispravno, a da “šalša” označava isključivo specifičan dalmatinski umak (koji nije svjetski poznata salsa, ali mu je sličan). Iliti još kraće: Uvijek koristi “salsa” i za glazbu i za ples i za umake, i nikada nećeš pogriješiti!
POVIJESNI PRIKAZ (STILOVI)
U prošlom odlomku, spomenuto je da je “salsa” prvo bio zbirni pojam koji je označavao više različitih glazbenih žanrova i plesova (uglavnom kubanskih), poput sona, bolera, chachacha, mamba, pachange, cumbije… Salsa je bio svojevrsan pokret nastao u Venecueli i drugim latinoameričkim zemljama, koji začet 1960-ih, a u drugoj polovici istog desetljeća eksplodirao je u SAD-u.
No, kroz 1960-e i 1970-e, unutar toga pokreta, polako se počeo uobličavati poseban zvuk, poseban stil glazbe, prije svega evolucijom kubanskog sona (njegovom portorikanizacijom nakon kubanske revolucije, tj. preuzimanjem i razvojem od strane uglavnom portorikanskih glazbenika nakon imperijalističke izolacije Kube od strane SAD-a) i dodavanjem elementata iz drugih glazbenih žanrova i plesova, najviše iz mamba koji je sam za sebe počeo izumirati i kao glazba i kao ples. Taj novi, specifičan glazbeni žanr i ples kasnije (već u 1970-ima, a pogotovo u 1980-ima i 1990-ima) sam će preuzeti naziv “salsa”, kao najdominantniji i najmoderniji oblik cijelog pokreta.
Ponavljamo, svi nesporazumi u terminologiji salse svode se na nerazlikovanje ova dva pojma, odnosno povijesnog konteksta, bilo da je iz neznanja, bilo da je iz tvrdoglavosti (npr. od nekih starijih glazbenika koji ne mogu prihvatiti činjenicu da se stvari mijenjaju, i da imena/pojmovi mogu pomicati značenje, da se mogu i širiti i sužavati u značenju/sadržaju).
Nakon tog suženja pojma i preuzimanja značenja, ovaj novi žanr glazbe i plesa (na kojeg se danas u svijetu, kao i u nastavku ovog teksta, referiramo kao “salsa”), koji je nastao u SAD-u, iz SAD-a se proširio po ostatku Latinoamerike, a zatim i po ostatku svijeta. Važnu ulogu pri nastanku novog zvuka i plesa ima već spomenuta diskografska kuća Fania Records, oko koje su se počele formirati prve glazbene zvijezde toga novog, vibrantnog žanra.
Salsa je iznimno bogata, i kao glazba i kao ples. Njeno bogatstvo proizlazi iz njene kubanske tradicije (čiji su se glazba i plesovi razvili miješanjem tradicije iz Afrike, tradicije Europe, tradicije Izvornih Amerikanaca i tradicije Afroamerikanaca) kubanskog sona, mamba i sl., i panlatinoameričke tradicije pri širenju iz SAD-a 1970-ih i susretom s različitim latinoameričkim (sub)kulturama koje su joj dale završni okus. Uza sve te utjecaje i posljedično bogatstvo, ta “nova” salsa počela je dobivati i brojne varijacije, stilove, polustilove, podstilove, bilo u glazbi, bilo u plesu. Tako su se od prvih početaka salse, pa do današnjih dana, isprofilirala tri plesna stila salse:
– linijski;
– kubanski;
– kolumbijski.
Linijski stil pak ima tri podstila: portorikanski (PR), njujorški (NY) i losanđeleski (LA).
U Fuegu od samih početaka plešemo i linijsku i kubansku salsu. Kolumbijsku salsu nitko ne pleše u Hrvatskoj, a rijetko je tko pleše i u cijeloj Europi. U Hrvatskoj, od linijskih podstilova mala skupina plesača pleše isključivo njujorški, dok velika većina pleše jako lijepu mješavinu sva tri podstila. U Fuegu učimo i tu lijepu mješavinu, a na naprednijim razinama i zasebne stilove, tako da naši učenici doslovno mogu plesati baš sve oblike salse (osim kolumbijske), što omogućujemo jedini u Hrvatskoj, a i jednih od rijetkih u Europi i svijetu.
STILOVI: LINIJSKA SALSA
Prva salsa, salsa suženog pojma ili “nova” ili suvremena salsa 1970-ih, bila je ono što danas zovemo linijska salsa; točnije portorikanski podstil linijske salse. Taj stil povijesno ima i još jedno ime, a to je cross-body salsa, po jednom od najdominantnijih poteza u tom plesnom stilu (koji je pak nepromijenjen ostatak iz kubanskog sona).
Drugi podstil linijske salse, kojeg zovemo njujorška salsa, nastao je tijekom 1980-ih, a začeo ga je plesač Eddie Torres. Taj podstil poznat je i pod nazivima “salsa on 2” ili “mambo” i sl. Ovdje napominjemo da to nije originalni mambo, koji se drugačije plesao (možeš ga vidijeti u filmu The Mambo Kings), i koji je kao takav umro, već se radi o salsi samo puno više primjesa originalnog mamba, više nego u ostala dva podstila linijske salse, pa otud nenamjerna ili namjerna zabuna.
Najmlađi plesni podstil linijske salse jest losanđeleski stil, razvijen najviše u 1990-ima, od mnogih poznatih plesača i učitelja u plesnoj zajednici na području Los Angelesa, među kojima su najzapaženiji braća Vazquez – Francisco, Luis i Johnny. Najmlađi Johnny još uvijek poučava salsu, a i pjevač je s uspješnim i zaraznim pjesmama salse.
Ono što plesno zovemo linijska salsa, na glazbenom planu danas zovemo portorikanska salsa (kada ju razlikujemo od kubanske, tj. timbe). Sama portorikanska opet je iznimno bogata i tu se, manje ili više, razlikuju različiti podžanrovi različitih kategorija, od kojih neki u zajednici salse izazivaju prijepore. Mi ćemo navesti neke neosporne kategorije koje ne izazivaju prijepore, poput “salsa romantica”, “salsa dura”, Marc Anthony i sl., a ti ih potraži na internetu i uživaj u fantastičnoj glazbi.
STILOVI: KUBANSKA SALSA
Spomenuli smo kubansku revoluciju u pedesetim godinama dvadesetog stoljeća, koja je posljedično značila (djelomičnu) izolaciju Kube. To je prouzrokovalo i skoro pa potpuno neovisan razvoj na području glazbe i plesa.
Ponavljamo, većina plesova koje se ubrajalo u prvotni, zbirni pojam salse, bili su upravo iz Kube, pa tako i ključni son, i mambo, i upravo se u razdoblju od 1960-ih do 1990-ih evolucijom iz sona i s primjesama mamba (više) i drugih plesova (manje) u SAD-u razvila današnja (uža) salsa.
Son (son cubano) do revolucije bio je najplodniji i najpopularniji kubanski glazbeni i plesni žanr. I, iako mu je popularnost u samoj Kubi nakon revolucije opala (jer ga se povezivalo s razdobljem posredne SAD-ovske imperijalističke vlasti u razdoblju kada je Kuba bila Las Vegas prije Las Vegasa), on se u Kubi i dalje nastavio izvoditi i plesati, pa tako i razvijati, samo neovisno i na drugačiji način – sporije i uz druge primjese (npr. chachacha umjesto mamba), i tako se tijekom 1980-ih i 1990-ih razvio poseban ples koji je nazvan casino, a glazba timba (napomena: timba je isključivo naziv za glazbu; krivo je ples zvati istim imenom, što često možemo čuti danas). Kako su tehnologija (video i televizija) i svakojako zaobilaženje SAD-ovske blokade Kube, završetak Hladnog rata, turizam i opće zatopljenje odnosa između Kube i SAD-a, pogotovo u 1990-ima, omogućili fluktuaciju informacija, znanja, glazbe, plesa, kulture – u oba smjera – casino je također imenovan salsom, točnije kubanskom salsom.
Casino se razvio kolektivno – u društvu, na plesnim podijima, u plesnim grupama i školama – ali na glazbenom planu, kubansku salsu (timbu) direktno iz sona razvio je najznačajniji sastav kubanske salse svih vremena – Los Van Van, koji je preko 40 godina neprekinuto djelovao pod vodstvom osnivača, skladatelja i voditelja Juana Formella, a svoje djelovanje nastavlja i dalje (ukupno preko 50 godina) pod vodstvom njegovog sina. Iako je na plesnom planu bilo manje vanjskih primjesa, na glazbenom planu bilo ih je više, i to često nelatinoglazbenih, što je posebno vidljivo u suvremenoj timbi.
STILOVI: KOLUMBIJSKA SALSA
U razdoblju kada se novoformirani glazbeni žanr suženog pojma salsa iz New Yorka počeo širiti (natrag) u latinoameriku, stvorena je iznimno jaka struja/varijacija u Venecueli, a posebno u Kolumbiji, gdje je salsa također eksplodirala i gdje je salsa postala dio nacionalnog identiteta, a grad Cali jedno vrijeme bio nazivan i prijestolnicom salse. Uz tu energičnu i brzu varijaciju salse kao glazbe, razvio se i specifičan plesni stil salse – kolumbijska salsa ili salsa caleña. Taj plesni stil nije toliko raširen i uglavnom se pleše u Kolumbiji i u okolici, najviše zbog prebrzog rada nogu i premalo figura. Glazba pak – iako je varijacija – iznimno je važan dio onog što nazivamo (portorikanskom) salsom i iznimno velik broj najznačajnijih glazbenika i bendova dolazi upravo iz Kolumbije (i Venecuele).
STANJE DANAS
U cijelom iznimno plodnom, živom i energičnom bućkurišu formativnih desetljeća salse, u 1990-ima i početkom 2000-ih u salsi se konačno iskristaliziralo tri različita stila: Linijski stil (originalna salsa), kubanski stil (casino) i kolumbijski stil (salsa caleña).
Linijski stil se u istom razdoblju također razvijao na različite načine, da bi se na kraju isprofilirala tri podstila: portorikanski (PR, originalni), njujorški (NY) i losanđeleski (LA). Portorikanski stil se samostalno više baš i ne pleše, njujorški se pleše po cijelom svijetu i poput sekte je unutar globalne zajednice salse, losanđeleski se isto pleše po cijelom svijetu, ali i on rijetko samostalno. PR i LA se obično plešu u mješavini oba ili u mješavini s NY-om. U Hrvatskoj skoro svi plešemo lijepom mješavinom sva tri linijska podstila (iako neki to pogrešno zovu LA). Gdjegdje u Hrvatskoj pleše se i samostalni NY-podstil.
Iako je linijska salsa zastupljenija, kubanski stil se itekako pleše po cijeloj Hrvatskoj. U Zagrebu, Salsa de Fuego jedna je od nekoliko škola koje čuvaju i prenose kubansku salsu (jednako kao i dominantnu linjsku salsu).
Kolumbijske salse nema ni na radaru, eventualno osvane pokoja radionica svakih nekoliko godina.
Od zemalja u susjedstvu, u Italiji je linijska salsa mrvicu jača, ali kubanska je itekako blizu; u Sloveniji je linijska salsa puno jača (više negu i u Hrvatskoj); u Mađarskoj je kubanska salsa mnogo jača od linijske; u Srbiji je kubanska dominantnija više nego i u Mađarskoj; za BiH nemamo podataka; u Crnoj Gori kubanska je također dominantna. Kad smo već spomenuli i Italiju, ona je 2010-ih (sve do korone) bila svjetska prijestolnica salse, pogotovo Milano.
Na globalnoj razini, linijska salsa je daleko više zastupljenija; kubanska je gotovo jednako raširena, samo broji manje plesača.
Iako je nakon korone, salsa doživjela određeni pad popularnosti, a njeno je mjesto kraljice podija zauzela je bachata, salsa je i dalje živa, vesela, energična, plodna i uvijek mlada, i idalje je fantastičan, pozitivan svesvjetski fenomen u kojem uživaju deseci (pa i stotine) milijuna stanovnika našega planeta, svih rasa, nacija i narodnosti. A mi u Fuegu te čekamo da s nama započneš svoju zabavnu avanturu!
OPŠIRNO O UMAKU: “ŠALŠA” ILI “SALSA”
Zašto se u nas kaže i “salsa” i “šalša”, i što je ispravno? Dva su razloga zbog kojih imamo obje varijante: jedan je povijesni, a drugi je neukost i/ili nemar hrvatskih sveučilišnih, akademskih i agencijskih lingvista/kroatista i gastronoma.
Naime, “salsa” ima isti praindoeuropski korijen kao i hrvatska riječ “sol” (španjolski “sal“), kao i engleski “sauce” (jugoslavenski “sos”), koja je u vulgarnom latinskom u obliku “salsa“, pa posljedično i u španjolskom, označavala bilo kakav zasoljeni/začinjeni umak kojim se poboljšavao okus hrane. Sa španjolskom kolonizacijom Novoga Svijeta, značenje se dodatno proširilo na umake nastale miješanjem tamošnjeg povrća i začina (rajčice, chillija i sl.) kroz stoljeća miješanja kultura, pa pojam na kraju dobiva svoje završno i globalno najpopularnije značenje, a to je specifičan latinoamerički začinjen umak na bazi rajčice. U 2000-ima, taj je umak, kao i ples i glazba, došao u Hrvatsku.
“Šalša” pak dolazi iz venecijanskog dijalekta i njihovog izgovora “salsa” (istog onog koji potječe iz vulgarnog latinskog) = /śalśa/, koji je u čakavski prenesen kao “šalša”, a označavao je bilo kakav začinjen gusti umak koji se posluživao uz meso i ribu. Tek od 19. st. u dalmatinsku gastronomiju uvodi se rajčica i onda ovaj umak dobiva svoje konačno znače u sintagmi “salša/šalša od pomidora”. U 2000-ima, pojavom latinomeričkog umaka, glazbe i plesa u našoj zemlji, hrvatski gastronomi i lingvisti su – iz svog neznanja – poistovjetili relativno različite dijalektalne pojmove iz hrvatskog jezika pruzetog iz talijanskog dijalekta i pojam iz španjolskog jezika (specifičan umak, ples i glazba). Naravno, i neznanje je validan i sasvim uobičajen lingvistički uzrok/razlog (npr. “tramvaj” od “tram-way”), ali s obzirom na postojeće hrvatske, europske i svjetske uzuse – pogrešan.
Naime, obje varijante potječu iz vulgarnog latinskog, a jedan je oblik u Hrvatsku došao kasnije u nepromijenjenom jezičnom obliku (“salsa”), a drugi je došao prije u promijenjenom (“šalša”). U stvarnosti označavaju umake na bazi rajčice, i iako su drugačiji, podosta su slični. (Najbolji je jako sličan primjer s nasilnim guranjem dijalektalizma (iz kajkakvskog) “šport”. Ima li itko normalan da danas kaže “šport”? Identična je stvar za “šalša”. Ples je “salsa”. Glazba je “salsa”. I specifičan planetarno raširen latinoamerički umak je “salsa”. Osim ako se ne misli na specifičan umak iz Dalmacije – isključivo taj jedan umak. Kao što će “šport” reći isključivo netko tko govori nekim (ne svim) od govora kajkavskog narječja. Na kraju, s obzirom da se u hrvatskom standardnom jeziku odavno iz riječi latinskoga porijekla teže izbaciti fonetske promjene jezika posrednika (“aktuelno” -> “aktualno”), logičnije je da se koristi “salsa” umjesto “šalša”. I da se za kraj-kraj šaljivo nadovežemo na sam korijen riječi: nije ni “šol”, nego “sol”.
